obòriv

prid. G obòriva; odr. obòrivī, G obòrivōg(a); ž. obòriva, s. obòrivo koji se može oboriti, poreći ili pobiti; ant. neoboriv, nepobitan, neporeciv

obòstran

prid. G obòstrana; odr. obòstranī, G obòstranōg(a); ž. obòstrana, s. obòstrano koji se tiče i jedne i druge strane

obožàvatelj

im. m. G obožàvatelja; mn. N obožàvatelji, G obožàvatēljā osoba koja koga ili što obožava [~ glazbe]

obožavatèljica

im. ž. G obožàvateljicē; mn. N obožavatèljice, G obožavatèljīcā žena koja koga ili što obožava [~ glazbe]

obožavatèljičin

prid. G obožavatèljičina; ž. obožavatèljičina, s. obožavatèljičino koji pripada obožavateljici

obožávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. obòžāvām, 3. l. mn. obožávajū, imp. obòžāvāj, aor. obožávah, imperf. obòžāvāh, prid. r. obožávao, prid. t. obòžāvān osjećati veliku ljubav prema komu ili čemu [~ more; ~ kćer]

ȍbračūn

im. m. G ȍbračūna; mn. N ȍbračūni, G ȍbračūnā 1. konačni račun napravljen nakon obavljenoga posla, kad se sve zajedno zbroji i oduzme [mjesečni ~] 2. sukob u kojemu se rješava odnos sukobljenih strana [~ šakama; ~ među razredima]

obračùnati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. obračùnām, 3. l. mn. obračùnajū, imp. obračùnāj, aor. obračùnah, prid. r. obračùnao, prid. t. ȍbračunāt napraviti obračun, konačni račun nakon obavljenoga posla [~ sve troškove] • obračùnati se povr. 1. urediti međusobne financijske obveze [~ se s dobavljačem] 2. doći u otvoreni sukob s kim [~ se s neprijateljem]; sin. razračunati se, sukobiti se v. pod sukobiti; vidski paranjak: obračunavati

obračunávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. obračùnāvām, 3. l. mn. obračunávajū, imp. obračùnāvāj, aor. obračunávah, imperf. obračùnāvāh, prid. r. obračunávao, prid. t. obračùnāvān praviti obračun, konačni račun nakon obavljenoga posla [~ sve troškove] • obračunávati se povr. 1. uređivati međusobne financijske obveze 2. dolaziti u otvoreni sukob s kim [~ se s neprijateljem]; sin. razračunavati se, sukobljavati se v. pod sukobljavati, sukobljivati se v. pod sukobljivati; vidski paranjak: obračunati

òbraćānje

im. s. G òbraćānja 1. nastojanje da tko promijeni vjeru 2. duhovno i moralno preobražavanje koga 3. postajanje pristašom kojega uvjerenja, mijenjanje uvjerenja ili vjere 4. započinjanje komunikacije s kim

òbraćati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. òbraćām, 3. l. mn. òbraćajū, imp. òbraćāj, aor. òbraćah, imperf. òbraćāh, prid. r. òbraćao, prid. t. òbraćān nastojati da tko promijeni vjeru [~ na kršćanstvo] • òbraćati (se) prijel. pren. duhovno i moralno preobražavati koga • òbraćati se povr. 1. postajati pristašom kojega uvjerenja, mijenjati uvjerenje ili vjeru [~ na kršćanstvo] 2. započinjati komunikaciju s kim [~ se s poštovanjem]; vidski paranjak: obratiti

obraćènica

im. ž. G obraćènicē; mn. N obraćènice, G obraćènīcā 1. žena koja se duhovno i moralno preobrazila pod djelovanjem božanske milosti 2. žena koja je promijenila vjeru [~ na islam]

obraćèničin

prid. G obraćèničina; ž. obraćèničina, s. obraćèničino koji pripada obraćenici

obraćènīk

im. m. G obraćeníka, V ȍbraćenīče; mn. N obraćeníka, G obraćeníkā 1. osoba koja se duhovno i moralno preobrazila pod djelovanjem božanske milosti 2. osoba koja je promijenila vjeru [~ na islam]

obráćēnje

im. s. G obráćēnja 1. rel. duhovna i moralna preobrazba čovjeka pod djelovanjem božanske milosti 2. pren. promjena uvjerenja ili vjere

ȍbrada

im. ž. G ȍbradē; mn. N ȍbrade, G ȍbrādā postupak kojim se što obrađuje i proces u kojemu se što obrađuje [~ podataka; ~ teme; ~ zemlje]; sin. obradba

òbradba

im. ž. G òbradbē; mn. N òbradbe, G òbradābā/ȍbrādbā/òbradbī usp. obrada

obráditi

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òbrādīm, 3. l. mn. òbrādē, imp. obrádi, aor. obrádih, prid. r. obrádio, prid. t. òbrāđen 1. a. učiniti potrebnu preinaku kako bi što služilo daljnjoj svrsi [~ željezo] b. radom oplemeniti i prilagoditi željenoj svrsi [~ zemlju] 2. urediti, analizirati ili proučiti što [~ nastavnu jedinicu; ~ tekstove] 3. pren., razg. pridobiti koga na svoju stranu [~ glasače]; vidski paranjak: obrađivati

obràdiv

prid. G obràdiva; odr. obràdivī, G obràdivōg(a); ž. obràdiva, s. obràdivo koji se može obraditi [obradiva zemlja]

obràdivōst

im. ž. G obràdivosti, I obràdivošću/obràdivosti svojstvo onoga što je obradivo

òbradnīk

im. m. G òbradnīka; mn. N òbradnīci, G òbradnīkā inform. elektronički sklop za obradbu podataka u računalu; sin. procesor

òbradovati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òbradujēm, 3. l. mn. òbradujū, imp. òbradūj, aor. òbradovah, prid. r. òbradovao, prid. t. òbradovān učiniti koga veselim [~ djecu darovima; ~ društvo]; sin. usrećiti • òbradovati se povr. postati veselim [~ se prijateljevu dolasku]; sin. razveseliti; ant. ožalostiti poet., rastužiti, ražalostiti

obrađívānje

im. s. G obrađívānja 1. a. obavljanje potrebne preinake b. oplemenjivanje radom i prilagođivanje željenoj svrsi 2. uređivanje, analiziranje ili proučavanje čega 3. pren., razg. pridobivanje koga na svoju stranu

obrađívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. obràđujēm, 3. l. mn. obràđujū, imp. obràđūj, aor. obrađívah, imperf. obràđīvāh, prid. r. obrađívao, prid. t. obràđīvān 1. a. činiti potrebnu preinaku kako bi što služilo daljnjoj svrsi [~ željezo] b. radom oplemenjivati i prilagođivati željenoj svrsi [~ zemlju] 2. uređivati, analizirati ili proučavati što [~ nastavnu jedinicu; ~ tekstove] 3. pren., razg. pridobivati koga na svoju stranu [~ glasače]; vidski paranjak: obraditi

òbrambenī

prid. G òbrambenōg(a); ž. òbrambenā, s. òbrambenō koji se odnosi na obranu [~ rat]

òbrana

im. ž. G òbranē; mn. N òbrane, G ȍbrānā 1. djelovanje kojemu je cilj zaštititi od napada i otkloniti opasnost [~ od poplave] 2. vojn. organizirano vojno djelovanje radi odbijanja neprijateljskih napada [~ domovine] 3. sp. igrači zaduženi za sprečavanje protivnika da postigne pogodak; ant. napad, navala

obrániti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òbrānīm, 3. l. mn. òbrānē, imp. obráni, aor. obránih, prid. r. obránio, prid. t. òbrānjen 1. položiti kakav završni ispit usmeno braneći pismeni rad [~ magisterij; ~ maturalni rad] 2. uspjeti zadržati (o naslovu) • obrániti (se) prijel. uspješno zaštititi koga ili što od napada, štete ili opasnosti [~ od napadača; ~ se od neprijatelja]

obrástati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. òbrāstām, 3. l. mn. obrástajū, imp. òbrāstāj, aor. obrástah, imperf. òbrāstāh, prid. r. obrástao, prid. t. òbrāstān 1. prijel.; 3. l. gusto izrastati i prekrivati što [Korov obrasta krumpir.] 2. neprijel. prekrivati se čime što gusto raste [~ u bradu]; Vidski parnjak: obrasti

òbrāsti

gl. svrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. obrástem, 3. l. mn. obrástū, imp. obrásti, aor. obrástoh, prid. r. òbrāstao, prid. t. òbrāšten 1. prijel.; 3. l. gusto izrasti i prekriti što [Korov je obrastao krumpir.] 2. neprijel. prekriti se čime što gusto raste [~ u bradu]; Vidski parnjak: obrastati

ȍbrāt

im. m. G ȍbrāta; mn. N ȍbrāti, G ȍbrātā potpuna promjena postojećega stanja [Došlo je do obrata.]

ȍbrātan

prid. G ȍbrātna; odr. ȍbrātnī, G ȍbrātnōg(a); ž. ȍbrātna, s. ȍbrātno koji je posve drukčiji od čega drugoga; sin. (obrnut)

obrátiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òbrātīm, 3. l. mn. òbrātē, imp. obráti, aor. obrátih, prid. r. obrátio, prid. t. òbrāćen uspjeti u nastojanju da tko promijeni vjeru [~ na kršćanstvo] • obrátiti (se) prijel. pren. duhovno i moralno preobraziti koga • obrátiti se povr. 1. postati pristašom kojega uvjerenja, promijeniti uvjerenje ili vjeru [~ se na kršćanstvo] 2. započeti komunikaciju s kim [~ se s poštovanjem]; vidski paranjak: obraćati

òbratnica

im. ž. G òbratnicē; mn. N òbratnice, G òbratnīcā zem. zamišljena kružnica usporedna s polutnikom  južna ~ obratnica na 23° 27’ južne geografske širine; sjeverna ~ obratnica na 23° 27’ sjeverne geografske širine

ȍbrātno

pril. tako da je posve drukčije od koga ili čega drugoga [postupiti obratno od očekivanoga]; sin. (obrnuto)

òbraz

im. m. G òbraza; mn. N òbrazi, G ȍbrāzā 1. strana ljudskoga lica, dio lica između nosa i uha 2. pren. čast, poštenje i ponos [sačuvati ~] ♦ imati debeo ~ nemati časti (dostojanstva, srama), biti drzak (bezobrazan); imati obraza usuditi se, ne stidjeti se; okaljati (ocrniti) ~ komu, čemu osramotiti koga, što; okaljati (ocrniti) svoj ~ osramotiti se, izgubiti poštenje (dostojanstvo); osvjetlati ~ komu, čemu podignuti ugled komu, čemu; osvjetlati svoj ~ postići uspjeh, istaknuti se čime dobrim

òbrazac

im. m. G òbrasca; mn. N òbrasci, G òbrazācā 1. v. formular, tiskanica 2. v. uzorak

òbrazina

im. ž. G òbrazinē; mn. N òbrazine, G òbrazīnā predmet koji skriva lice tako da se ne može prepoznati osoba; sin. (krinka), maska

obrazlágati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. obràzlāžēm, 3. l. mn. obràzlāžū, imp. obrazláži, aor. obrazlágah, imperf. obràzlāgāh, prid. r. obrazlágao, prid. t. obràzlāgān navoditi razloge, činjenice i dr. za koji postupak, radnju, odluku i sl. [~ svoju molbu]; sin. (argumentirati); vidski parnjak: obrazložiti

obrazložénje

im. s. G obrazložénja; mn. N obrazložénja, G obrazložénjā razlozi za koji postupak, radnju ili odluku; sin. (argument)

obrazlòžiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. obràzložīm, 3. l. mn. obràzložē, imp. obrazlòži, aor. obrazlòžih, prid. r. obrazlòžio, prid. t. obràzložen navesti razloge, činjenice i dr. za koji postupak, radnju, odluku i sl. [~ svoju molbu]; sin. (argumentirati); vidski parnjak: obrazlagati

òbrazovānōst

im. ž. G òbrazovānosti, I òbrazovānošću/òbrazovānosti osobina onoga koji je obrazovan; ant. neobrazovanost

òbrazovānje

im. s. G òbrazovānja stjecanje znanja u školskim ustanovama [visoko ~]

òbrazovati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. òbrazujēm, 3. l. mn. òbrazujū, imp. òbrazūj, aor. òbrazovah, imperf. òbrazovāh, prid. r. òbrazovao, prid. t. òbrazovān 1. poslati/slati koga u škole i platiti/plaćati mu školovanje [~ djecu] 2. dati/davati komu kakva znanja u tijeku školovanja [Učitelj obrazuje učenike.] • òbrazovati se povr. pohađati školu; sin. školovati se v. pod školovati

òbrazōvnī

prid. G òbrazōvnōg(a); ž. òbrazōvnā, s. òbrazōvnō koji se odnosi na obrazovanje [~ sustav]

òbrecati se

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. òbrecām se, 3. l. mn. òbrecajū se, imp. òbrecāj se, aor. òbrecah se, imperf. òbrecāh se, prid. r. òbrecao se grubo odgovarati komu; sin. otresati se v. pod otresati; vidski parnjak: obrecnuti se

òbrecnuti se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. òbrecnēm se, 3. l. mn. òbrecnū se, imp. òbrecni se, aor. òbrecnuh se, prid. r. òbrecnuo se grubo odgovoriti komu; sin. otresti se v. pod otresti; vidski parnjak: obrecati se

ȍbrēd

im. m. G ȍbrēda; mn. N ȍbrēdi, G ȍbrēdā 1. svečana radnja koja se obavlja prema određenim pravilima i običajima 2. službeni oblik bogoslužja; sin. (ritual)

ȍbrēdnī

prid. G ȍbrēdnōg(a); ž. ȍbrēdnā, s. ȍbrēdnō koji se odnosi na obred; sin. (ritualni)

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga